
Organizator
Centar za kulturu i film Augusta CesarcaAdresa
Kordunska 1Datum
27. 11. 2026.
Vrijeme
18:00 - 19:30
Tip događanja
Kino
Cijena
5 €
Dobna skupina
Svi uzrasti
Primjereno za djecu
Ne
Tetsuya Hondo, pripadnik yakuze, odlučuje napustiti tokijsko kriminalno podzemlje. Kada protivnička banda ugrozi interese njegova starijeg šefa Kurate, Tetsuya se pokušava prikriti kao skitnica kako bi izbjegao povratak u službu. Međutim, nakon što ga netko izda, bit će prisiljen vratiti se u Tokio kako bi razriješio novonastalu situaciju.
Seijun Suzuki bio je jedan od najplodnijih redatelja studija Nikkatsu – između 1956. i 1967. snimio je 40-ak (!) filmova, često gangsterske tematike. Šabloniziranost scenarija nastojao je nadoknaditi humorom, maštom i sve ekscesnijim stilom, čime se istaknuo u očima publike i kritike, ali i zamjerio studijskim glavešinama, koji su ga pod svaku cijenu (i uzaludno) nastojali ukrotiti.
Tokijski vjetropir, jedan od posljednjih filmova koji je snimio za Nikkatsu, stoga se može čitati kao umjetnička autobiografija kojom izražava jedva skriveni prezir prema konformizmu. Ovdje se možda i najviše prihvatio razgradnje konvencija i ikonografije japanskih gangsterskih filmova, oblikujući koloristički razigranu priču snažno prožetu pop-kulturom vremena.
Suzuki se u određenoj mjeri pridržava žanrovskih pravila suprotstavljajući prilično konvencionalan zaplet stiliziranoj i virtuoznoj režiji, obilježenoj prostornom i narativnom dezorijentacijom te gotovo akrobatskim pokretima kamere. Očekivani noirovski ugođaj Suzuki razbija fluorescentnom, povremeno nadrealnom scenografijom zasićenih boja, a ne susteže se ni od povremenih izleta u mjuzikl i vestern. Sve se to odvija u kulturnom kontekstu obilježenom napetostima oko američke prisutnosti na japanskom tlu, što ilustrira i tučnjava u salonu između Japanaca i pripadnika američke mornarice.
Tokijskim vjetropirom Suzuki je nagovijestio stilske postupke koji će postati karakteristični za redatelje poput Takeshija Kitana i Quentina Tarantina, a osobito anarhičan stvaralački pristup Takashija Miikea, jednog od najistaknutijih predstavnika suvremenog japanskog B-filma, kojeg se u tom smislu može smatrati Suzukijevim duhovnim nasljednikom.