Organizator
Zagrebačko kazalište mladihAdresa
Teslina 7Datum
27. 10. 2026.
Vrijeme
20:00 - 21:35
Tip događanja
Predstava
Cijena
17 €
Dobna skupina
Svi uzrasti
Primjereno za djecu
Da
Koprodukcija s Litavskim nacionalnim dramskim kazalištem iz Vilniusa
„Neizbježno je. Kad se bavite javnim poslom život vam je stalno prepušten na milost i nemilost velikom, kolektivnom javnom mnijenju. (…) Obožavaju vas. Pa vas mrze. Što je obožavanje bilo veće, to je mržnja žešća. U tu računicu možete se pouzdati kao u fizikalni zakon.“
Smještena u prostor umjetničkog stvaranja, nova izrazito uzbudljiva drama jedne od najznačajnijih suvremenih hrvatskih dramatičarki Tene Štivičić ACID/KISELINA, podjednako zarezuje u prostor privatnog i javnog te kroz suptilno elaborirane odnose moći unutar umjetničkog kolektiva otvara teme koje se na ovaj način ne tematiziraju dovoljno u našoj recentnoj kazališnoj produkciji, dok su istovremeno bolno prisutne u širem javnom prostoru.
Snimanje dokumentarnog filma o pripremama za novi balet kojim će protagonist ove predstave proslavljeni koreograf Gabrijel obilježiti trideset godina karijere, odjednom otvara procjep u jednu drugačiju sliku o velikom umjetniku, koji je kako svjedoče anonimni izvori, svoju karijeru navodno gradio i kroz različite oblike okrutnosti prema svojim kolegama i suradnicima. Na taj se način počinje rastvarati istovremeno i uzbudljiv i duboko uznemirujući pogled u svijet u kojem se stari principi dolaska do umjetničkih rezultata najviše kvalitete odjednom prokazuju duboko problematičnima, gotovo traumatskima. Svaki kreativni proces nužno otvara pitanja (samo)discipline i propitivanja vlastitih sposobnosti i unutarnje vrijednosti, a koji u trenutku u kojem je kompromitiran za sve aktere ove drame počinje stvarati polja duboke sumnje u vlastitu autorsku, moralnu ali i generalno ljudsku poziciju.
Suptilnim i duboko promišljenim dramskim rukopisom Tena Štivičić namjerno ostavlja širok prostor interpretacije istine unutar svoje drame, koja će u režiji vodećeg litvanskog redatelja mlađe generacije Antanasa Obcarskasa sasvim sigurno pozvati na promišljanje o tankoj granici između unutarnjeg osjećaja za etičnost i javne percepcije onoga što se podrazumijeva kao moralna istina.