Organizator
Centar kulture DubravaAdresa
Avenija Dubrava 51aDatum
23. 11. 2026.
Vrijeme
19:00 - 20:00
Tip događanja
Izložba
Cijena
Besplatno
Dobna skupina
Svi uzrasti
Primjereno za djecu
Da
Fotogaleriji Dubrava – Kulturni centar, Dubrava 51 a – održat će se 23. studenoga u 19 sati otvorenje izložbe “Filozofija pokreta: Snaga, ljepota i sloboda u kretanju” Miljenka Marottija.
Izložba je otvorena do 31. prosinca 2026. radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je besplatan.
Sport – pokret
Sve teče (i sve se kreće) nije ni nova a ni osobito originalna misao koja se još od antike citira i analizira na više razina, pa je i ovom prigodom poslužila za promišljanje o izložbi Miljenka Marottija. On za sebe duhovito kaže da je fotograf opće prakse no da to nije baš tako pokazuje i dokazuje ciklusom radova u kojima se fokusira na sport – nekoliko sportova da budemo precizni – i na pokrete tipične, a možda i atipične za svaki od njih. Sportovi se mogu shvatiti doslovno – kao tema i motiv, ali i kao svojevrsni izgovor za proučavanje pokreta, kojim se on već – nimalo slučajno – bavio i u nekoliko knjiga. Jer, pokret je sve – krećemo se i mi i sve oko nas, uvijek i neprekidno, toliko da možda o tome i ne razmišljamo, ne primjećujemo dinamiku koja nas čini živima, prisutnima. Stoga, potrebno je katkad zastati i pogledati seriju pokreta vezanih uz aktivnosti kojima se po svoj prilici ne bavimo ni mnogo ni često, no koji ovako zabilježeni nude ne samo niz atraktivnih prizora za pamćenje, nego i temu za promišljanje o prirodi pokreta, o borbi, natjecanju, želji da nadiđemo svoje granice.
Kad govorimo o fotografiranim sportovima ne možemo ne podsjetiti se bezbroj primjera iz povijesti umjetnosti, poznatih umjetnika i onih anonimnih, koji su u raznim medijima, u slikarstvu, na keramici, u kiparstvu bilježili sportska natjecanja, borbe, pokrete pojedinaca i skupina natjecatelja. I upravo ti prikazi, uz poneki pisani trag, pružaju mogućnost da se rekonstruiraju pravila i tijekovi natjecanja. Želimo li krenuti korak dalje od uživanja u gledanju, doživljavanju, u navijanju koji su oduvijek sastavni dio takvih događanja, ostaju fiksirane slike, umjetnička djela i njihove analize.
Međutim, i aktivni sudionici i publika vide totalitet događanja, natjecanja, borbe i oni ostaju u pamćenju kao niz uzbuđenja, atmosfera, slika. Kad gledamo neko natjecanje uživo – na licu mjesta ili pred nekim ekranom – vidimo sve, ali samo fotografije, govore o tome radovi Miljenka Marottija, donose onaj neponovljivi trenutak, ljepotu pokreta, emociju, jer one, znamo, zaustavljaju vrijeme. I ono prolazno postaje neprolazno. A vrijeme se kao ni zvijezda padalica ne može uhvatiti – osim možda na fotografiji. Ostajemo zato vjerni fotografiji koja je, baš kao slika ili skulptura uspjela unijeti novu dimenziju u svijet pokreta, sporta. Ona je završena utrka, borba, natjecanje. Nakon što je snimljena – nema dalje – slikovni zapis je sve što ostaje. Fotografija je kod s najvažnijim informacijama i kreativna poruka i za one koji pojedini sport dobro razumiju i znaju svaki detalj, sve važno i tipično, svojstveno, ali i za one koji ništa ne znaju, koji će možda gledati i vidjeti i neke svoje slike, svoje konotacije. Fotografija je, među ostalim, sažimanje, apstrakcija, i upravo zato katkad i samo jedna može ispričati i mnogo više od jedne priče.
Pronicljivi, intuitivni fotograf ne samo da će zabilježiti ono bitno, nego će krenuti i korak dalje i u svom kreativnom činu približiti se olimpijskim načelima – brže, više, jače, zajedno.
Iza Miljenka Marottija je mnogo fotografskih utakmica. Izložbe, knjige, cijeli jedan život posvećen gledanju, bilježenju. Putovanja, gradovi, krajolici, portreti i u posljednje doba pokreti.
Naš je fotograf odabrao dvadesetak sportova – atletske i gimnastičke discipline, ekipne sportove pa borilačke, umjetničko klizanje, skijanje na vodi, ping-pong, flyboard, kuglanje, motokros, tenis… Fotografije su organizirane u skupine – po nekoliko za svaku temu unutar cjeline. I tu počinje priča, pokret u sportu, ispričana na mnogo razina, promišljena i nadasve nadahnuta, koja funkcionira i kao cjelina i kao svaki njezin detalj. U slučaju, primjerice, flyboarda nižu se prizori koji – poput stripa – donose nekoliko faza toga atraktivnog a čini se i nepredvidivog sporta, fotografije donose malu dramu koja završava padom sudionika u more. Fotograf je mogao pokazati slikovite i privlačne elemente kakvi bi mogli biti dio reklamnog postera, plakata, ali zna da mora donijeti antiklimaks, pad, sastavni dio mnogih pokreta u sportu i u životu. Isto tako on zna da serija malih nogometaša mora biti crno-bijela, to je igra napeta, puna naglih, neočekivanih možda i nespretnih pokreta, to je borba, nadmetanje, utakmica ali je i snoviđenje, sjećanje na igre kakvima dječaci oduvijek krate vrijeme, iskušavaju snagu. A snovi su, kažu, crno-bijeli.
I dalje, naš fotograf sustavno razlaže svoju temu. Mekano, elaborirano kretanje klizača na ledu izgleda zavodljivo jednostavno, ali ne damo se zavarati jer slutimo da iza svakog efektnog pokreta, skoka, piruete, stoji bezbroj sati treninga, padova, pokušaja i promašaja. Pa onda, borilački sportovi u kojima pronalazimo napetost i nadasve dramu antičke skulpture, Laokonta u borbi na život i smrt. Za sportaše koji su se našli pred objektivom natjecanje doduše nije borba za život, ali za pobjedu posve sigurno jest. Pozadina se u većini fotografija tek nazire, tek toliko da ne zaboravimo da smo na natjecanju, u dvorani ili vanjskom igralištu, trkalištu, ali to je samo kulisa, minimalistička jer nas zanima nešto drugo. Interakcija pokreta konja i jahača, sklad i suradnja neophodni da se ostvari zajednički cilj.
Miljenko Marotti voli i dobro poznaje sportove ali još bolje poznaje ljudsku prirodu, prirodu pokreta koji su mu ovdje tema koju sustavno razlaže. Pokret veliča ljepotu tijela i duha i to kod njega nije fraza bez pokrića. Jedan od motiva mu je rukomet – muški u dvorani i ženski vani, na pijesku. I jedni i drugi se bore, pobjeda je sastavni dio utakmice, ali pogledamo li bolje njihove pokrete, interakcije, vidimo kako muškarci igraju skoro u grču dok žene elegantno gotovo da klize po pijesku. I dalje, svaka fotografija vodi u bolje poznavanje sporta i pokreta ali i impresivnog opusa Miljenka Marottija.
Edda Dubravec
Miljenko Marotti rođen je 1948. godine u Rijeci. Aktivno izlaže od 2002. godine. Održao je 33 samostalne i 50 zajedničkih izložbi. Više od 706 njegovih fotografija primljeno je 1100 puta na salonima FIAP-a, PSA i UPI-ja, gdje je osvojio 90 nagrada. Temeljem toga dodijeljeno mu je zvanje EFIAP/platinum Međunarodne federacije fotografske umjetnosti (FIAP). Dobitnik je i nagrade „Tošo Dabac“ Fotokluba Zagreb. Njegov fotografski interes obuhvaća life fotografiju, prirodu i arhitekturu. Nositelj je zvanja majstora fotografije Hrvatskoga fotosaveza I. reda. Objavio je 12 fotomonografija: Monografija, Arhitektura, Ukradeni portreti, Poklonjeni portreti, Ljudi uz cestu, Ivan Posavec, Prijelaz, Utrka za život, Vitruvijev čovjek, Zagreb iz drugog kuta, Pejzaži te zajedničku fotomonografiju s Lukom Marottijem Malo tu, malo tamo. Liječnik je, specijalist radiologije i sveučilišni profesor, a živi i radi u Zagrebu.