Organizator
Centar kulture DubravaAdresa
Avenija Dubrava 51aDatum
02. 11. 2026.
Vrijeme
20:00 - 22:00
Tip događanja
Izložba
Cijena
Besplatno
Dobna skupina
Svi uzrasti
Primjereno za djecu
Da
U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvorit će se 2. studenoga u 20 sati izložba mozaika Luke Petrača pod nazivom „Portreti“.
Izložba je otvorena do 26. studenoga 2026., radnim danom od 10 do 20 sati.
Ulaz je besplatan.
NEPROLAZNI MOZAIK U PROLAZNOM VREMENU
Mozaik je jedna od najstarijih i najpoznatijih slikarskih tehnika čiju tisućljetnu povijest možemo čitati u velikim kompozicijama počevši od Mezopotamije, Grčke i Rima te kroz dugo i zlatno razdoblje antike, gdje se jasno razaznaje čvrsta isprepletenost s ranokršćanskom umjetnošću koja je mozaik usustavila u zapadnoeuropsku umjetnost kroz velika stilska razdoblja romanike, renesanse, baroka i poslije u sakralnim i profanim prostorima. Vitalnost ove gotovo najstarije slikarske tehnike nije gubila na intenzitetu ni kroz brzo 20. stoljeće, kao što je razvidna jednako dinamična produkcija u prvim desetljećima 21. stoljeća u djelima kanonskih slikara i u vrijednim ostvarenjima istaknutih slikara sve do naših dana. Ništa manje ta stara slikarska tehnika nije poznata ni u drugim kulturama s motrišta povijesti umjetnosti, o čemu rječito govori bizantska i islamska umjetnost, i to u reprezentativnim primjerima dobro znanim diljem svijeta – primjerice, Aja Sofija u Carigradu, zacijelo jedan od najčuvenijih spomenika kulture pod zaštitom UNESCO-a.
Ova krovna svjetska kulturna institucija svojim autoritetom pokriva brojna remek-djela u mozaiku od kojih navodim u najužem izboru: Sv. Constanzu u Rimu, San Vitale u meki mozaika Raveni, Baziliku sv. Marka u Veneciji, Eufrazijevu baziliku u Poreču i dr. S pokroviteljstvom ove svjetske institucije ili bez njega, brojni su umjetnici ostvarili iznimnim slikarskim umijećem u mozaiku nezaobilaznu vrijednost u europskoj umjetnosti kršćanske provenijencije koju poznajemo u brojnim crkvama i kapelicama: Antoni Gaudí u Barceloni, Gustav Klimt u Beču te u drugim crkvama i gradovima M. Chagall, D. Rivera i dr. Suvremenoj hrvatskoj umjetnosti dali su izniman prilog u mozaiku u sakralnim prostorima Ivo Dulčić, Edo Murtić, Oton Gliha, Josip Botteri Dini, Vatroslav Kuliš i dr.
Na ovom impresivnom naslijeđu slikarskih ostvarenja u tehnici mozaika Luka Petrač sigurno je zakoračio svojim putem na kojemu ne ostavlja tragove bacajući kamenčiće za sobom kao onaj junak iz bajke, nego kao stvarni slikar vrsnog umijeća oblikuje od malenih kvadratnih kamenčića skladna likovna djela u mozaiku, ostavljajući jasne tragove svoje stvaralačke osobnosti u prepoznatljivim autorskim obilježjima koja čitamo u ovoj seriji portreta znanih i neznanih osoba. Naime, dvije važne sastavnice determiniraju ovu samostalnu izložbu Luke Petrača: prvu sam naglasio s tradicijskog motrišta kazujući da je naslijeđe ne samo veliko i plodno nego i aktualno u djelima klasika i referentnih umjetnika moderne i suvremene umjetnosti te da se u toj baštinskoj liniji usustavljuje i Petračev prilog. Druga je sastavnica u zahtjevnoj likovnoj disciplini portreta, koja unatoč golemoj produkciji kroz stoljetnu povijest nije izgubila na aktualnosti, što se pokazuje u stilskoj raznovrsnosti i autorskoj množini u gotovo svim likovnim medijima – tradicionalnim: crtežu, slici, grafici, skulpturi; i netradicionalnim: kolažu, kombiniranim tehnikama, videoartu, performansima i sl.
Važno je ukazati na ove činjenice najviše stoga što su one impostirane u Petračev gradbeni postupak koji je koncipiran na tradicijskim premisama, dakle na zahtjevnoj slikarskoj tehnici i motivskom predlošku. U slikarskoj tehnici razvidno je vrsno umijeće kojim Petrač znalački oblikuje motivske predloške u prepoznatljivim obilježjima osobnosti, izražavajući njihove ljudske specifičnosti sugestivnom likovnom izražajnošću. Primjerice, portreti Stjepana Čuića, Viktora Žmegača, Ivana Slamniga, Luka Paljetka i Josipa Vanište nedvojbeno su žanrovski vrhunska djela portretnog umijeća i vrijedan prinos suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. U navedenom recentnom izboru iz Petračevog portretnog niza svojim se slikarskim umijećem i likovnom uvjerljivošću prometnuo portret Stjepana Čuića u likovno djelo s antologijskim vrijednostima, a samoga je autora, unatoč mladim godinama, dopisao u vrhunske portretiste suvremene hrvatske likovne umjetnosti. Sitnim je kvadratnim, pravokutnim, duguljastim i nepravilnim kamenčićima slikar oblikovao strukturu mozaika ne samo svojim umijećem nego produhovljenim prožimanjem likovne kompozicije, pomnim gradiranjem tonske ljestvice i nijansiranim odnosima boja (sive, crne, bijele, smeđe…), kojima je dematerijalizirao kamenu površinu u likovno djelo snažne poetske izražajnosti. Upravo je ta lirska sastavnica determinirala ovaj ciklus portreta koji je Luka Petrač počeo usustavljivati 2006. godine u tematsku cjelinu, zaključno s ovom 2026. godinom u plodnoj i intrigantnoj seriji od 31 portreta.
Dakle, puna dva desetljeća rječito kazuju da slikar kontinuirano učvršćuje svoje znanje u tehnici mozaika i problematizira temu portreta otkrivajući svakim novim motivom nove stvaralačke prostore u samom mediju i u tajanstvu ljudskoga bića. Valja kazati da je stvaralački interes za mozaik Luka Petrač pokazivao još za studentskih dana na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu studijski istražujući taj jednostavni slikarski postupak koji imperativno zahtijeva vrsno poznavanje jer otvara kreativni prostor kojemu se uputio dobro opremljen potrebnim znanjem, usavršivši ga u slikarsko umijeće. Ovim ciklusom portreta rađenim u mozaiku Luka Petrač milenijsko je iskustvo slikarske tehnike svojim umijećem nadahnuto oblikovao u multimedijalnom kontekstu, aktualizirajući mozaik svojim likovnim izričajem s autorskim obilježjima u suvremeni i svevremeni medij.
Milan Bešlić