Organizator
Koncertna dvorana Vatroslava LisinskogAdresa
Trg Stjepana Radića 4Datum
29. 10. 2026.
Vrijeme
19:30 - 21:30
Tip događanja
Koncert
Cijena
Besplatno
Dobna skupina
Svi uzrasti
Primjereno za djecu
Da
CIKLUS KANCONIJER
GRAND PRIX
ZBOR I SIMFONIJSKI ORKESTAR HRT-a HERVÉ NIQUET, dirigent
Darius Milhaud: Barba Garibo, op. 298 Luigi Cherubini: Requiem u spomen na Louisa XVI.
Hervé Niquet istodobno je čembalist, orguljaš, pijanist, pjevač, skladatelj, zborovođa i dirigent, te jedan od najinventivnijih glazbenih umjetnika posljednjih desetljeća. Osobito je cijenjen kao poznavatelj i interpret francuskoga repertoara. Godine 1987. osnovao je Le Concert Spirituel, ansambl s kojim oživljava poznata i zaboravljena djela francuskih, engleskih i talijanskih skladatelja te nastupa na najprestižnijim svjetskim pozornicama. Slijedeći istu umjetničku viziju i polazeći od ideje kontinuiteta francuske glazbene tradicije kroz stoljeća, Niquet danas ravna vodećim svjetskim orkestrima, s kojima istražuje i noviji repertoar. Iako je već nastupao u Hrvatskoj, ovo će mu biti prva suradnja sa Zborom i Simfonijskim orkestrom HRT-a.
Početkom 1970-ih, Hervé Niquet obećao je supruzi Dariusa Milhauda, muzikologinji Madeleine Milhaud, da će jednoga dana izvesti djelo koje je njezin suprug skladao za Festival limuna u Mentonu, na Azurnoj obali. Milhaud je sebe, s karakterističnom dozom zaigranosti, volio opisivati kao „Francuza iz Provanse židovske vjere“. Riječ je o njegovoj rijetko izvođenoj kantati Barba Garibo za mješoviti zbor i orkestar, nadahnutoj folklorom Mentona, na tekstove Armanda Lunela – pravom glazbenom dragulju posvećenom slavlju i životnoj radosti.
Requiem u spomen na Louisa XVI. Luigi Cherubini skladao je 1816. godine u povodu obljetnice smrti posljednjeg francuskog kralja prije pada monarhije - pogubljenog tijekom Francuske revolucije. Iako je komemoracija održana u crkvi St. Denis u Parizu, gdje ženama tada nije bilo dopušteno pjevati, djelo je napisao za mješoviti zbor i veliki orkestar, ali bez solista.Osim toga, primijenio je slikovit i izrazito dojmljiv glazbeni jezik, što je također bilo neuobičajeno za crkvenu skladbu, i zbog čega su crkvene vlasti prosvjedovale. No, uspjeh izvedbe bio je trenutačan i toliko velik da je djelo, prema Berliozu, steklo monopol na komemorativne koncerte u Francuskoj. Beethoven, koji je Cherubinija nazvao „najvećim živućim skladateljem”, izjavio je da bi mu upravo ovo djelo bilo jedini uzor kada bi i sam pisao requiem, dok ga je Schumann smatrao „bez premca”.
Unatoč divljenju suvremenika te usporedbama s Mozartovim Requiemom, djelo je već krajem 19. stoljeća, zajedno s većinom Cherubinijeva opusa, palo u zaborav. Hervé Niquet ga je 2016. godine snimio s ansamblom Le Concert Spirituel u Kraljevskoj kapeli Versaillesa u sklopu svojih istraživanja glazbe nastale u sjeni Francuske revolucije.