
Organizator
Zagrebačka filharmonijaAdresa
Trg Stjepana Radića 4Datum
20. 11. 2026.
Vrijeme
19:30 - 21:30
Tip događanja
Koncert
Cijena
18 €
Dobna skupina
Svi uzrasti
Primjereno za djecu
Da
Program:
Carl Maria von Weber: Uvertira iz opere Oberon
Carl Maria von Weber: Koncert za klarinet i orkestar u Es-duru, br. 2, op. 74
Felix Mendelssohn Bartholdy: Simfonija u a-molu, br. 3 op. 56, Škotska
Carl Maria von Weber : Uvertira iz opere Oberon
Uvertira operi Oberon C.M. von Webera (1786.- 1826.) praizvedena u Londonu 1826. g. predstavlja jedan od najčišćih i najblistavijih amblema ranoromantičke glazbene estetike. Djelo, duboko ukorijenjeno u književni duh epohe crpi nadahnuće iz vilinskog svijeta W. Shakespearea istovremeno se oslanjajući na istoimeni ep C. M. Wielanda koji spaja mitologiju srednjeg vijeka s egzotikom Orijenta. Weber u ovom orkestralnom uvodu ne stvara tek formalnu najavu operi već samostalnu simfonijsku pjesmu prožetu prepoznatljivim romantičkim eskapizmom i čežnjom za nepoznatim. Tekstura Oberona počiva na genijalnoj i inovativnoj orkestraciji kojom je Weber, prema riječima kasnijih štovatelja (posebice Wagnera), uspio „istražiti dušu svakog pojedinog instrumenta“. Uvod, u znakovitom Adagio sostenuto ugođaju, lebdi onostranim prostorom mašte samotnim zovom roga. Taj se iskonski zvuk pretapa u prigušen hod gudača poput vilinskih krila i noćnih šumskih sjena. Prava bura nastupa kontrastnim Allegro con fuoco u kojem, maestralno instrumentirajući drvene puhače a posebice klarinet, Weber anticipira tehniku „lajtmotivske karakterizacije“ puno prije Wagnera i Berlioza. Skladatelj je, s orkestrom relativno skromnog korpusa, ostvario zvučni ekvivalent zadivljujućem romantičarskom slikarstvu stvorivši remek djelo koncertnog repertoara.
Carl Maria von Weber : Koncert za klarinet i orkestar u Es- duru, br. 2, op. 74
Drugi Koncert za klarinet i orkestar predstavlja fascinantan i vrhunski izuzetak u opusu C.M.von Webera – skladatelja prvenstveno slavljenog kao oca njemačke romantičke opere – koji je u ovom instrumentalnom remek djelu uspio svu dramatsku snagu, teatarsku ekspresivnost i vokalni ideal kazališne pozornice genijalno pretočiti u virtuozitet solističkog instrumenta. Skladan 1811. g. ovaj je Koncert plod Weberovog sudbonosnog susreta s Mϋnchenskim dvorskim klarinetistom Heinrichom Baermannom, virtuozom koji je svirao na modernijem instrumentu s više klapni (Grenserov sustav). Baermannov topao ton, agilnost i sjajno nijansiranje nadahnuli su Webera na skladbu u duhu talijanskog „belcanta“ i vlastitog kazališnog genija u kojem je solist istinski protagonist kazališne drame. Posebno je fascinantan orkestar u kojem drveni puhači i rogovi nižu suptilne komorne dijaloge sa solistom te tremola gudača stvarajući napetost kazališne scene. Allegro u sonatnoj formi započinje dramatičnim orkestralnim uvodom nakon kojeg solist odvažnim i spektakularnim skokom od tri oktave odmah razotkriva sav dinamički raspon instrumenta uz brze modulacije iz Es-dura u baršunasti Des- dur stvarajući proživljenu lirsku čaroliju. Romanza u melankoličnom g- molu transformira solista u opernu primadonu kroz duboko proživljenu ariju. Finalni „Alla Polacca“ u živahnom ritmu blistava je proslava virtuoziteta kontrolom artikulacije, savršenim sinkopama,arpeggima i trilerima a sve kroz iznimnu preciznost orkestra.
Remek djelo klarinetističke literature uz Zagrebačku filharmoniju i mo. Pavla Zajceva izvest će ugledni njemački klarinetist Sebastian Manz (1986.), jedan od najistaknutijih klarinetista svoje generacije, međunarodno priznat kao solist, komorni glazbenik, aranžer i dugogodišnji prvi klarinetist Simfonijskog orkestra SWR Stuttgart. Njegov izuzetan projekt „Weber: Complete Works for Clarinet“ nagrađen je nagradom ECHO Klassik, što ga potvrđuje kao nezaobilaznog tumača Weberova opusa. Potekao iz glazbene obitelji, nakon što je kao dječak čuo snimku upravo Weberova Koncerta nepovratno se zaljubio u klarinet. Školovan kod slavnih S. Meyer i R. Wehlea svjetsku pažnju privukao je osvajanjem prve nagrade na ARD Natjecanju u Mϋnchenu 2008. g. Uz solističku karijeru aktivno se bavi skladanjem i pedagogijom kroz projekt „Rhapsody in School“.
Felix Mendelssohn Bartholdy : Simfonija u a- molu, br. 3, op. 56, Škotska
Rani njemački romantičar Felix Mendelssohn Bartholdy (1809.-1847.), majstor bajkovite melodijske lirike, u svojoj trećoj Simfoniji u a- molu op. 56, poznatijoj kao „Škotska“ uspješno spaja programne impulse s čvrstom formalnom arhitekturom. Kao utjelovljenje romantičarskog ideala svestranog umjetnika, Mendelssohn je bio talentirani slikar akvarela i pasionirani čitatelj, duboko povezan s književnim duhom epohe kroz djela Goethea i sir Waltera Scotta. Nadahnut posjetom ruševinama palače Holyrood u Edinburghu 15. srpnja 1829. g. Mendelssohn je pretočio melankoliju sjevernjačkog pejzaža i povijesni duh škotskog kraljevstva u izuzetnu zvučnu sliku dovršenu 1842. g. Djelo obilježava neprekinuti, ciklički tijek čime četiri stavka srastaju u monolitnu dramatsku cjelinu povezanu uvodnim motivom.
Uvodni Andante con moto započinje tamnom introdukcijom u kojoj viole, oboa i klarineti evociraju sjetnu škotsku maglu, dok se u kasnijem burnom sonatnom stavku instrumentacija zgušnjava kroz nemirne gudačke pasaže praćene akcentima limenih puhača. Drugi stavak donosi brzu modulaciju u blistavi F- dur kojom klarinet izlaže živu temu zasnovanu na škotskoj pentatonici i ritmu tzv. Scotch snap, dok gudači u laganom staccatu i visoki drveni puhači imitiraju zvuk gajdi i narodnog plesa. Adagiom odiše ekspresivna cantilena strukturirana kroz dijalog prisne melodije prvih violina i sudbinskih signala limenih puhača i timpana noseći dojam gotovo antičke tragike. Allegro vivace pršti energijom sinkopiranih narodnih, klanskih napjeva kojeg zaokružuje coda vraćajući se na uvodni motiv Simfonije preobražen u himničan A-dur. Ova slikovita i sadržajna Simfonija svoju trijumfalnu praizvedbu doživjela je 1842. g. u leipziškom Gewandhausu pod ravnanjem samog skladatelja nakon koje ju je umjetnik, tijekom kasnijeg posjeta Londonu, s ponosom posvetio mladoj britanskoj kraljici Viktoriji.
Pavle Zajcev (1976., Zagreb) violončelist, pedagog i dirigent, koji poslije uspješne solističke i komorne karijere kao violončelist, posljednjih godina gradi uspješnu karijeru kao dirigent.
Diplomirao je violončelo na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi Valtera Dešpalja, nakon čega je nastavio poslijediplomski studij u klasi Ivana Monighettija na Muzičkoj akademiji u Baselu. Dirigiranje je diplomirao 2023. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Mladena Tarbuka.
Kao solist nastupao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Zagrebačkim solistima, Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Hrvatskim komornim orkestrom, Varaždinskim komornim orkestrom i Dubrovačkim simfonijskim orkestrom.
Bio je finalist 2. međunarodnog natjecanja violončelista 'Antonio Janigro' 2000. godine u Zagrebu. Sljedeće godine premijerno je izveo Koncert za violončelo i gudače Pavla Dešpalja sa Zagrebačkim solistima, a izvedba je kasnije snimljena s Orkestrom Hrvatske radiotelevizije, osvojivši nagradu Porin za najbolju izvedbu te godine.
Godine 1997. osnovao je Zagrebački klavirski trio, s kojim je 1998. osvojio nagradu Tribune 'Darko Lukić', drugu nagradu na natjecanju 'C. Hennen' u Nizozemskoj i prvu nagradu na natjecanju TICC u Trondheimu u Norveškoj 2000. godine.
Od 2002. do 2010. bio je vođa dionice violončela Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije. Od 2005. profesor je komorne glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Kao dirigent redovito nastupa sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Zadarskim komornim orkestrom i orkestrima Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci i Splitu te često snima za Hrvatsku radioteleviziju. Dirigirao je koncertima na glavnim hrvatskim nacionalnim festivalima u Dubrovniku, Zadru i Osoru.
Godine 2023. na drugom izdanju međunarodnog natjecanja dirigenata 'Orchesta’s Conductor Competition' Ploieşti, Rumunjska, osvojio je prvu nagradu što mu je omogućilo dirigentske angažmane u toj zemlji. Za snimku ‘Pop koncerta’ I. Kuljerića kao dirigent dobio je nagradu Porin za najbolju izvedbu klasične glazbe. Dobitnik je nagrade 'Milka Trnina' Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za 2025. godinu.